Reportaže
1

Tajna manastirske rak… piva!

Tajna manastirske rak… piva!

Kako je mala čudna družina kaluđera pre 145 godina došla u Banjaluku i napravila prvo trapist pivo u regionu…

Danas kada je tržšite preplavljeno industrijskim lagerima, teško je zamisliti da su se nekada širom bivše Jugoslavije proizvodila izuzetno kvalitetna piva. Pre nego što je i Dunđerski u Vojvodini pravio ale piva, nadomak Banjaluke naselili su se kaluđeri trapističkog reda koji su napravili prvo trapist pivo u ovom regionu!

Pre tačno 145 godina, na desnoj obali Vrbasa, u blizini Banjaluke, doselila se mala družina trapista. Imidž gologlavog kaluđera u mantiji kojeg prepoznaješ sa etiketa mnogobrojnih sjajnih piva tada je bio veoma čudan lokalnom stanovništvu koje se na početku prilično klonilo ovih vernika koji su bili vredni zemljoradnici, zanatlije i stočari.

Iako ih je na početku bilo samo devetorica, ova družina je uspela da za samo kratko vreme industrijski uzdigne celu Banjaluku, a zatim i regiju. Od prve hidrocentrale koja je osvetljavala Banjaluku, pa do ciglane, kovačnice, žitnice, fabrike sukna, štamparije, sirane, pilane, mlina, kameneloma i, konačno, pivare, nije bilo stvari sa kojom se trapisti nisu uhvatili u koštac.

KAKO JE U OKVIRU TRAPISTIČKOG MANASTIRA POSTOJALA I BOLNICA, KALUĐERI SU ZAVISNIKE OD RAKIJE LEČILI PIVOM! LEK JE BIO JEDNOSTAVAN – ISPIJANJE ČETIRI LITRE PIVA DNEVNO.

trapisti3

SVETA VODICA

Što se tiče same pivare, ona je zapravo industrijsku proizvodnju započela 1879, šest godina nakon datuma koji je pivara Nektar preuzela za svoj datum osnivanja. Kako su prvi trapisti koji su došli u Banjaluku bili Nemci, oni su itekako bili upoznati sa tehnologijom izrade trapist piva. Međutim, i pored toga, kaluđeri su montažu pivare obavili sa stručnjacima iz Češke, te su na njihovom iskustvu i temeljili svoju tehnologiju proizvodnje piva. Ovde posebno moramo pomenuti češkog pivara Elegijusa Blavarta koji je držao predavanja iz pivarstva učenicima vanredne škole.

Pored mnogo nevolja i nesreće pri gradnji kada je stradalo četiri kaluđera, nova zgrada pivare završena je krajem 1897. godine, dok je proizvodnja u ovom prostoru započeta godinu dana kasnije. Naredne dve godine, trapisti su svoje pivo distribuirali u Gradišku, Bihać, Sanski Most, Travnik, Jajce, Livno… Međutim, susreli su se sa ogromnim problemom. Naime, konkurencija ih je neprestano optuživala za širenje nemačke kulture i iskorišćavanje lokalnih ljudi, te su gostioničari sve češće odbijali da uzimaju njihovo pivo koje je, naravno, bilo neuporedivo kvalitetnije i jeftinije od tadašnjeg Sarajevskog piva. Kako bi se izborili sa ovim problemom, trapistički kaluđeri odlučuju da sami iznajme ili izgrade gostionice, tj. pivare, u Bosanskom Novom, Bugojnu, Jajcu, Prijedoru, Prnjavoru i Tuzli gde do tada nije bilo sličnih mesta. Iako je posao na početku dobro pošao, konkurencija je krenula sa novim glasinama i optužbama, te su sve pivnice zatvorene i prodate nedugo nakon otvaranja.

trapisti2

LEKOVITA PIVA

Zanimljivo je da su stanovnici Banjaluke i okolnih mesta u to vreme uglavnom pekli lošu rakiju, te su se od nje čak i porazboljevali. Kako je u okviru trapističkog manastira postojala i bolnica, kaluđeri su zavisnike od rakije lečili pivom! Lek je bio jednostavan – ispijanje četiri litre piva dnevno. Svedoci kažu da je terapija bila do te mere dobra da se pacijentima rakija potpuno ogadila. Ali ne i pivo…

Nakon Drugog svetskog rata, pivara je nacionalizovana, a od trenutka kada je prešla u ruke države, od svih proizvodnji kojima su se kaluđeri bavili ostala je jedino proizvodnja piva. Danas je to „Nektar“ pivara koja i pored svojih milion hektolitara proizvedenih piva godišnje, nije uspela da proizvede ni jedno iole dobro poput trapist piva u kojima je tadašnje stanvništvo uživalo…

Podeli:

Autor teksta: Svet Piva

  • Zoran Mrđen says:

    Prošle 2015.-te godine Banjalučka pivara izbacila je na tržište prvo industrijsko ale pivo na Balkanu pod nazivom “Nektar Special”. Radilo se o pokušaju hibrida koji će se dopasti i onima koji su navikli samo na lagere, imalo je samo 4,8% alkohola, lijepu crvenu rubin boju i ukus po majčinoj dušici i šumskom voću. Više ga ne proizvode…izgleda nije zaživjelo

  • Leave a Reply to Zoran Mrđen Cancel reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *

    You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

    Uživaš u pivu i našem sajtu?

    Molim te podeli to sa prijateljima :)